Na 60 godina dugoj tradiciji obiteljskog obrta nastavlja se maštovito poduzetništvo Martine Šimunković utkano u puhano staklo

Za mnoge je Božić najljepše godišnje doba – s razlogom – jer sve pršti od pozitivne energije, veselja, boja, mirisa, obiteljskog ozračja…Za ovogodišnji Božić, posebno za Advent u Zagrebu, na kojemu sudjeluje već tri godine, priprema se i zagrebačka poduzetnica Martina Šimunković (46). Na upit što je po zanimanju kratko i jasno odgovara – staklopuhač. Preciznije, u obrtu Koogle – ova marljiva, kreativna i maštovita poduzetnica danas ručno izrađuje predmete od puhanog stakla, na temelju tradicije obiteljske staklopuhačke radionice dulje od 60 godina.

Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i po zanimanju sam povjesničarka umjetnosti i etnologinja. Trinaest godina radila sam kao konzervator za kulturna dobra u Ministarstvu kulture, a iz državne službe otišla sam s pozicije voditeljice Odsjeka za nematerijalna kulturna dobra i odlučila se za samozapošljavanje i revitalizaciju obiteljskog obrta te nastavak rada šezdesetogodišnjeg obrta. Moja struka, te prethodno radno mjesto svakako su puno doprinijeli u razvoju poslovanja. Pomoglo je pri ideji o početku novog i reinterpretaciji starog, obiteljskog i naslijeđenog.
Moj glavni i najvažniji posao je biti mama jedanaestogodišnjim blizancima Maji i Bartolu, koji su i glavni faktori za organizaciju mog radnog vremena. Nema ljepšega nego kada si u srijedu napravite nedjelju pa odete s djecom poslije škole na neki izlet, ali zato nedjelju „herojski“ odradite. To su samo neke od prednosti zamozapošljavanja
– opisuje svoje poduzetničke početke i povrat tradiciji naša Loyalty članica Martina Šimunković.

Sa sigurnog radnog mjesta u Ministarstvu kulture kao konzervatorica za kulturna dobra, prije dvije godine Martina Šimunković osjetila je poduzetnički poziv, što je kako sama ističe, uvijek bilo u njoj, ali su se morale poslagati “ostale karte” kako bi napravila i konačni korak prema vlastitom osamostaljenju u poslovnom smislu.


Zaključila sam da je vrijeme da spasim svoj obiteljski obrt od zaborava i odlučila započeti nešto novo. Ta ideja bila je usko vezana s mojim ulaskom u 40te godine života i željom da se ne prepustim kolotečini već da podvučem crtu i počnem nešto novo i kreativno. Uvijek sam bila kreativna, a i tip sam osobe koja je sklona promjenama i pokušajima da proba nešto novo i drugačije i koja se ne miri s postojećim. Naročito ako sama mogu postići na to da mi bude bolje. Moj radni elan prelazio je okvire postojećeg radnog mjesta i to sam kanalizirala u posao koji sam stvorila. Također, jedan od uzroka za pronalaženje dodatnih izvora financiranja bila je i činjenica da je moja mjesečna plaća državnog službenika bila dostatna za (ne)podmirivanje troškova života do 15. u mjesecu, a dalje se sve svodilo na puko preživljavanje i krpanje do slijedeće plaće. Fakultetski obrazovana i s radnim iskustvom, nisam mogla više. Bijegu iz sustava pripomogla je i tvrdoća, sporost i nefleksibilnost tog istog sustava. To je sve uzrokovalo da se uz 8-satno radno vrijeme počnem baviti izučavanjem staklopuhanja, kao svojevrsni bijeg nakon administracije, ali i radi konstantne potrebe za kreativnim izražavanjem. Kako bih vježbala puhanje stakla, „krala“ sam večernje sate kada bi djeca zaspala, vikende i praznike… Nije bilo lako, ali imala sam viziju što želim. Za izučiti vještinu puhanja stakla, meni je uz obitelj i primarni posao, bila potrebna godina dana rada, strpljenja i upornosti. Životne okolnosti itekako utječu na dinamiku učenja. Veliki sam zagovornik osobnih nadogradnji i cjeloživotnog učenja te otvaranja i stvaranja novih mogućnosti i prilika, pa sam odlučila izučiti novu vještinu i od toga zarađivati za život. Te male pobjede u životu, to je ono što me veseli i gura naprijed. A opet, ta jedna pobjeda, promijeni ti život – jasna je ova poduzetnica o svom karijernom izboru u čemu joj je, u oblikovanju svega što danas proizvodi za tržište, pomogao puno i studij povijesti umjetnosti.

S druge strane studij etnologije učvrstio je afinitet za tradiciju što je svakako pomoglo pri odluci o nastavku obrta, jer ga prepoznajem kao dio osobnog, obiteljskog, ali i lokalnog kulturnog identiteta. Ono što je sigurno, obrazovanje ti daje širinu. Odlaskom iz kolektiva i napuštajući „siguran“ posao, zacrtala sam si cilj, a to je stvoriti sebi radno mjesto preko obiteljskog obrta, nastaviti tradiciju dugu 60 godina u obiteljskoj radionici, raditi i prenositi znanje na slijedeće generacije staklopuhača te tako očuvati znanja ovog rijetkog obrta – ponosna je na svoj odabir u životu Martina Šimunković, koja je imala dobre temelje za uspjeh – odrastanje uz obitelj koja je od stakla izrađivala puno toga, napose božićnih ukrasa. Te kako ističe – sve što je njezina obitelj stvorila ili posjeduje, zahvaljuju upravo svom poduzetničkom angažmanu.

Odrasla sam u obitelji čije mjesto rada je bila obiteljska kuća i radione u dvorištu obiteljske kuće, radno vrijeme nije bilo definirano jer se radilo gotovo uvijek, a poslovni kolege bili su članovi obitelji. Tako da je za mene osmosatno radno vrijeme, koncept kojeg nisam poznavala kroz odrastanje u svojoj obitelji. Da se razumijemo, radno vrijeme obrtnika puno je duže od osam sati, ali raspoređivanje i gospodarenje vremena, to je druga priča – pojašnjava.

Prije šest godina prvi korak prema obnovi tradicijskog posla bilo je revitalizirati proizvodnju puhanih staklenih kugli i ostalih ukrasa od šupljeg stakla te kreiranje novog vizualnog identiteta. Rodio se proizvod pod nazivom Koogle.

Otac mi je prenio znanje, ali na žalost, ne i infrastrukturu. S obzirom da je on prije 15ak godina odustao od proizvodnje ukrasa od puhanog stakla, bila je potrebna potpuna rekonstrukcija poslovnog prostora koji će ponovno prihvatiti djelatnost koja je spavala 15 godina. Bila je potrebna i potpuna izrada vizije i poslovnog plana, jer tržište je diktiralo svoja pravila koja ja nisam poznavala. Znala sam da imam dobar proizvod, ali kako i kome ću ga prodati, nisam znala ništa o tome. Isto tako, porezni sustav je nešto s čime se nisam nikada susretala prije. Sada je potrebno sve to pratiti. I nisam sretna s time, ali kada si sam svoj majstor, sve radiš. Nije bila laka odluka otići i otvoriti svoj obrt, ali ja sam polako i s vremenom stvarala i gradila preduvjete koji su mi olakšali donošenje konačne odluke. Bila su moguća samo dva rješenja. Ili ću raditi u Ministarstvu kulture 8 sati i vikendima se opuštati u radioni, ili ću se u potpunosti posvetiti staklopuhanju. Više nije bilo mjesta kompromisima. Dosta sam uložila vremena, energije i resursa u sve da bi se sve svelo na vikend opuštanja u staklopuhačkoj radioni. Trebalo je donijeti odluku. I donijela sam ju. Jako sam sretna radi odluke da se okušam u samostalnom poduzetništvu. Nisam pristajala na život od plaće do plaće i od 8 do 16. Ima dana kada sam zabrinuta kako će izgledati moja budućnost, ali onda se stvari poslože i sve ispadne bolje nego što sam mislila. Ali stvari se nikada ne poslože same od sebe. Iza svega stoji veliki rad i trud. S obzirom da se bavim proizvodnjom, samo ono što i koliko proizvedem, moći ću plasirati na tržište. Da li ću sve što proizvedem i prodati? To nitko ne zna…puna je pitanja o poduzetničkoj (ne)izvjesnosti Martina Šimunković, ali i kreativnih odgovora kroz svoje proizvode, na koje tržište izvrsno reagira i s radošću se iznova klijenti vraćaju na njezinu poslovnu adresu po nove kreacije od stakla.

U prvom redu Koogle – ručno puhane staklene kugle koje se mogu koristiti kao ukrasni predmeti, suveniri, konfeti za vjenčanja, osobni pokloni, pokloni za poslovne partnere itd. U njima se spajaju dvije komponente, ističe njihova autorica.

Jedna je znanje, umijeće i vještina puhanja stakla, ova obrtnička komponenta, dok je druga ona osobna, moja estetika i kreativnost.

U Kooglama se spajaju dvije komponente. Jedna je znanje, umijeće i vještina puhanja stakla, ova obrtnička komponenta, dok je druga ona osobna, moja estetika i kreativnost. To je proizvod kakav bih ja nekome željela poklonit ili kakav bih željela da netko pokloni meni. Zapravo, vrlo egocentrično!
Osnovni proizvod koji je moja obitelj radila desetljećima je bio božićni stakleni nakit. Budući da se i danas za Božić odvija najveća godišnja prodaja, svoj proizvod sam i dalje temeljila na božićnom ukrasu. Iako sam
osmislila potpuno novi vizualni identitet proizvoda i već šestu godinu gradim brend koji je sve više prepoznat među ljudima koji cijene lokalnu proizvodnju i prepoznaju trud i nastojanje da zadržimo svoje vrijednosti.
Pobudila sam i veliki medijski interes, naročito za vrijeme Adventa te je snimljeno dosta televizijskih reportaža i objavljeno članaka objavljenih u elektroničkim medijima i u tiskovinama, sudjelovala sam i u radijskim emisijama, a tu izrađena je i web stranica te sam pokrenula i društvene mreže. Današnji Božić je više stres nego mir i konzumerizam ga čini užurbanim i stresnim. Upravo sam Kooglama željela smiriti tu „histeriju“ Božića i odmaknuti se od klasične božićne ikonografije. U Kooglama se odražava jednostavnost i minimalizam, a staklo je idealan medij za stvaranje tog dojma. Htjela sam pokazati da Božić ne moraju biti samo sobovi Djeda Mraza već i mali zimski vrtovi zamrznuti unutar stakla, jedno lagano pero ili srebrni listić. Ostavljam staklo prozirnim jer nikada mi nije bilo jasno zašto su moji ranije radili staklene kugle na način da su prikrivali da se radi o staklu, tako da su ju srebrili pa kasnije umakali u boju. Meni se uvijek činilo da je velika šteta sakriti osnovno svojstvo stakla, a to je transparentnost koja mu daje lakoću, finoću i eleganciju.
Staklo je jedan od najčudesnijih materijala koje čovjek već tisućama godina koristi za stvaranje predmeta upotrebne, ali i čisto estetske vrijednosti. Iako je gotov predmet na dodir tvrd i hladan, u procesu obrade, staklo je žitko. Obzirom da je staklo potpuno prirodni materijal, Koogle se minimalistički ukrašavaju na način da se pune prirodnim materijalima (perje, špaga, drvo, suho bilje, mahovina, školjke, pijesak, vuna, bobice, papir itd.), ali i ostalim materijalima. Ručno puhane Koogle ostavljaju se prozirnima, kako bi se dodatno naglasila ljepota i elegancija prozirnog stakla, a dorada se bazira prema načelu manje je više. Inspiraciju za ukrašavanje Koogli pronalazim u prirodi. Vrlo mi je bitan ekološki aspekt proizvodnje i konačnog proizvoda. U svakoj prilici naglašavam potrebu za očuvanjem okoliša. Koogle su u potpunosti reciklirajući proizvod, jer staklo nije otpad, već sirovina koju je moguće u potpunosti reciklirati i ponovno ga upotrijebiti bezbroj puta, uz nepromijenjenu kvalitetu. Za Uskrs sam ponudila dvije dimenzije staklenih uskrsnih jaja. Ovo je jedinstveni proizvod na hrvatskom tržištu, lokalno proizveden, budući da preostali staklopuhači nemaju izvanbožićni asortiman. stoga je ovo jedini takav proizvod u Hrvatskoj! Sve je više je narudžbi za Koogle-svijećnjake. To su Koogle u koje je moguće staviti svijeću te su se pokazale idealne za originalnu dekoraciju pogodnu za stvaranje atmosfere za razne prigode i svečanosti, u zatvorenim prostorima, ali i na vrtnim zabavama. Staklene kugle kroz koje se prozire svjetlost svijeće stvara dojam elegancije i prozračnosti te je idealan za dekoraciju sala, stolova, osobito za svečane večere ili pak za stvaranje tople kucne ili vrtne atmosfere. Takve kugle je moguće i unajmiti, ne morate kupiti 100 kugli. Ja ću Vam ih iznajmiti za proslavu, postaviti i doći po njih. Tako se smanjuju i lomovi
– naglašava vlasnica branda Koogle.

I ono što je zanimljivo – sve ove divne kreacije nastaju u mašti Martine Šimunković, a rađaju se kroz njezine marljive ruke vođenje staklopuhačkim znanje. Ukratko – sve je na njoj.

Najdraži dio mog posla je proizvodnja. To je jedan vrlo kreativni proces i ja u potpunosti uživam u kreiranju od početka do kraja. Od razvlačenja i taljenja stakla na početku, kreativnog procesa u doradi, pa do pakiranja završnog proizvoda u kutiju. Jako me raduje kada se ljudi razvesele Kooglama. Gotovo uvijek molim kupce da mi jave kako su reagirali ljudi kojima su poklanjali Koogle i do sada sam imala prilike čuti samo pozitivne reakcije i komentare. To me jako raduje i daje mi odlučnost da nastavim dalje – jasna je vezano za svoju poduzetničku motivaciju. I svjesna koliko truda treba da bude prepoznata na tržištu upravo zbog svoje posebnosti i proizvodnje i proizvoda.

Staklopuhanje je zahtjevna vještina koja se ne može savladati u nekoliko tjedana, pa čak niti mjeseci, već se umijeće prenosi usmenim putem i savladava se godinama, unutar obitelji gdje je mentor, član obitelji-majstor, svakodnevno dostupan članu obitelji-učeniku koji savladava zahtjevnu tehniku puhanja stakla. U Zagrebu se, osim naše obitelji, time bave još samo dvije obitelji. Ono što nas izdvaja jest činjenica da naš obiteljski obrt ima najdužu tradiciju. Moj proizvod je u svojoj prezentaciji drugačijih od sezonskih, božićnih, proizvoda jer sam sklonija minimalizmu i prirodnim materijalima u krajnjoj doradi proizvoda. Jer kada živiš Božić 365 dana u godini, kao što sam ga ja živjela, dođe do zasićenja konvencionalnim božićnim ukrasima, blještavilom, bojama, prepoznatljivim i karakterističnim motivima vezanim uz božićnu ikonografiju. Iako i sama nisam „cijepljena“ protiv doze kiča koja je u to doba godine potpuno legitimna, željela sam ponuditi proizvod koji je proizašao iz tradicije, ali koji izlazi iz okvira tradicionalnog. Prednost obrta Koogle je da smo po dizajnu jedinstveni na hrvatskom tržištu, a Koogle su originalne i unikatne, čuvaju kulturu obrta Grada Zagreba, te nastavljaju dugogodišnju staklopuhačku obiteljsku tradiciju izrade ukrasa od šupljeg stakla – opisuje Martina Šimunković svjesna da je tržište Hrvatske “malo” za njezine brojne kreacije, sretna što su kupci počeli cijeniti i prepoznavati brand Koogle prije svega kroz vrijednost ručnog rada, ali i posebnost u kreiranju proizvoda kroz estetiku koju ova poduzetnica predstavlja.

Koogle sam namijenila za ljude koji su neopterećeni stereotipima i otvoreni su za nove percepcije. Prepoznate su kao nešto novo i estetski vrijedno, a na
S obzirom da je Zagreb postao prepoznatljiva turistička destinacija u doba Adventa, a o tome govore i tri za redom proglašenja o najboljem Adventu u Europi, željela sam Zagrepčanima i mnogobrojnim turistima ponuditi originalni i hrvatski proizvod koji proizlazi iz tradicije grada Zagreba. Ponudom Koogli na manifestaciji Advent u Zagrebu, na lokaciji Zrinjevac, dodatno se podržao i istaknuo njegov karakter, a to je sajam koji, uz zabavu, teži i očuvanju tradicijskih obrta grada Zagreba te prezentira proizvode koje karakterizira originalnost, i time sam dodatno doprinijela i raznovrsnosti ponude. Ali moj najveći interes, kao i najveća prodaja je usmjerena na B2B sektor, za darivanje poslovnih partnera ili svojih zaposlenika. I prema njima najviše i usmjeravam svoje marketinške aktivnosti
– naglašava naša Loyalty članica.

Zbog čega ste postali Loyalty članica Centra poduzetnica?
Dolaskom na Kongres poduzetnica održanom 8. ožujka 2020. godine uvidjela sam da je udruživanje žena poduzetnica vrlo bitan moment, te sam, svjesna toga, nedavno i sama postala Loyalty članicom Centra poduzetnica, gdje se nadam čuti pozitivne i inspirativne poduzetničke priče, stvoriti nova poslovna poznanstva kroz brojne projekte razmjene iskustava i općenito, upiti svu onu pozitivnu žensku energiju i dobiti moralnu podršku. Vrlo je bitno da se žene ohrabruju na veći poduzetnički angažman i da im se olakša ulaganje u obrazovanje i učenje u poduzetničkom sektoru. Također, vrlo je bitna logistička i stručna podrška Centra te su otvoreni za sva pitanja i nedoumice žena poduzetnica, što nam daje veliku dozu sigurnosti. Mislim da je zbog svega toga velika prednost biti član tako velike zajednice koja te ohrabruje, vodi i daje podršku na tvom poduzetničkom putu. Iz svega navedenog mogu zaključiti da je lijepo biti žena poduzetnica. Ali samo hrabrost, rad i upornost dovest će nas do zadanog cilja. A koji je to, to samo mi znamo – opisala je svoje motive za Loyalty članstvo poduzetnica Martina Šimunković, vlasnica obrta Koogle.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp