Poslovna (ne)kultura poduzetnika predstavlja veliki kamen spoticanja prema uspjehu

Poslovna kultura podrazumijeva način odnošenja u radnom okruženju, standarde, procedure, način oslovljavanja, zajednička interna pravila komuniciranja i obnašanja, pravila u poslovnoj korespodenciji…

U hrvatskoj poslovnoj zajednici za primijetiti je da postoje barem tri skupine poslovnih ophođenja. Prva je korporacijska. Većina korporacija su na naše tržište došle iz inozemstva i unose strani kapital, pa tako i svoja interna pravila. Svojstveno je svim korporacijama da su kroz godine poslovanja došle do stupnja uređenosti gdje su jasno interno propisale procedure i standarde, upute i načine kako se nešto rješava, tko to rješava ili kome se obratiti za određene nastale situacije.

Svaka korporacija koja drži do sebe razradila je i poslovnu kulturu koje se nastoje držati. Svijest i provođenje te kulture na vodećim je strukturama i koliko se oni trude živjeti je u poslovnom djelovanju toliko ona zaživi u cijelom kolektivu.

Druga skupina odnosi se na državne službe. Često se može čuti od ljudi zaposlenim u ovom sektoru kako vladaju neugodni međuljudski odnosi, kako vladaju razno razne struje i kako postoje mnoge interesne skupile koje prerastaju u klanove, a kulminiraju akcijama za prevlast. Takvi odnosi mogući su u uređenjima u kojima dominira utjecaj politike nad utjecajem struke, jer na takvoj vagi zna se u kojem smjeru će interes prevagnuti.

Ovo mogu biti kaotične radne sredine u kojima ljudi svoje radne sate provode pod pritiskom, redovitim stresom i često strahom i nemoći. U ovakvim radnim okruženjima onima koji ne pobjeđuju stručnošću odgovara da se poslovna kultura pretvara u poslovnu nekulturu jer time se dobiva prostor za provođenje zamišljenim ideja. Također, dodatna olakotna okolnost je i ta što ne postoji sustav sankcija za neprimjereno ponašanje, jer sustav vrijednosti nikada nije niti definiran. Ako i je definiran, odgovorni ga nisu provodili, jer im tako odgovara. Ipak, vjerujemo da postoji puno pojedinaca koji savjesno, svjesno i odgovorno rade svoj posao na najbolji mogući način.

Treća skupina su poduzetnici, privatni vlasnici svojih kompanija ili obrta koji sami uređuju interna pravila i procese svojih firmi. Poduzetnica/ik koji ima svijest o tome da sam/a daje karakter svom poslu i da načinom na koji posluje, komunicira, ponaša se, odnosi prema svojim zaposlenicima ostavlja dubok trag na njezinom/njegovom kolektiv, te u konačnici zaposlenici preuzimaju isti taj model.

Iskustva su da pri našim poduzetnicima nemalo puta se nailazi na stav samodopadnosti, samodostatnosti, ne imanja svijesti o poštovanju suradnika, partnera i zaposlenika, promocija privatnih stavova u poslovnom kontekstu, zamjena privatnih uloga za poslovne i dozvoljavanje priprostog komuniciranja u situacijama koje takve nimalo nisu. Točno je da smo mi novopečeno kapitalističko uređenje, u kojem se je poduzetništvo kategorija za koju nemaju svi talenta prepoznati što bi to točno značilo, a niti nisu informirati i/ili educirani o ovom načinu poslovanja slobodnog tržišta. Standardi komuniciranja obuhvaćaju i poznavanje pisanja službenih dopisa, službenim e-mailova, odgovaranju na dopise i e-mailove, oslovljavanje u pisanoj i usmenoj formi, plaćanju računa u Zakonski propisanom razdoblju.

Na našem tržištu može se sresti ponude mnoge vrste edukacija, no do sada nismo sreli edukacije vezane uz nabrojano.

Bez obzira na stupa tehničkog i tehnološkog napretka, visokih profita i dobiti, izvrsnih drugih poslovnih rezultata … ono što čovjek na radnom mjestu želi jest red, organiziranost, poznavanje procesa i odgovornosti, razvoj radnog mjesta i prikladna nagrađivanja. Preskakati zaposlenike u onome što im pripada jest ulaganje u njihov brzi odlazak. Stoga tople preporuke svima odgovornima u skupinama koje smo pobrojali i možda nekima koje i nismo, osvijestite se da ste upravi vi ti u kojima se zrcali slika kolektiva.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp