I nadalje vlada visoka nejednakost žena u zaradama, ostvarivanju karijere, mogućnosti za zaposlenje u odnosu na muškarce

U svim državama EU-a žene sudjeluju na tržištu rada manje od muškaraca. Zaposlene žene u pravilu rade manji broj sati, u sektorima s manjim plaćama te na položajima nižima od položaja na kojima rade muškarci, zbog čega nastaju znatne razlike u plaćama i prihodima među spolovima. Uzrok tih razlika u određenoj su mjeri duboko ukorijenjene tradicionalne rodne uloge, no i gospodarski poticaji, govore podaci izvještaja iz Europskog semestra o kojemu više možete pročitati OVDJE

Možemo dodati da su razlozi niže zaposlenosti žena i u činjenici da su mnoge žene i samohrani roditelji, često osobe s invaliditetom koje teško pronalaze zaposlenje, ali i migrantskog porijekla. Žene često odlučuju skrbiti o bolesnima, kao i starijim osoba u obiteljima, zbog čega je također njihov udio na tržištu rada znatno manji od muškaraca koji rijetko “ostaju kod kuće”.

Ekonomski razlozi su također razlozi koji odvraćaju žene od rada, odnosno struktura sustava poreza i olakšica. Naposljetku ne zaboravimo da je razlika u plaćama žena i muškaraca još uvijek naša stvarnost.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku na tržištu rada u Republici Hrvatskoj 2017. godine je 87,5% bio udio bruto plaća žena u plaćama muškaraca zaposlenih u pravnim osobama. Isto istraživanje govori i da je prema razini obrazovanja iste godine u kategoriji više i visoko obrazovanih 34,7% žena u odnosu na 23,2 muškaraca.

Jednako tako istraživanja tvrde da su žene, ne samu u RH već i u Europi manje plaćene za poslove koje obavljaju jednako vrijedno i uspješno, u stopi visoko obrazovanih, zaposlenih u RH također prednjače. Stoga se nameće logično pitanje, a zašto žene nisu u jednakoj mjeri na rukovodećim pozicijama?
Razloge ne vidimo u statističkim podacima i u istraživanjima EU. Razloge pronalazimo u samim ženama.


Napredovanja žena u poslu sprečava prema istraživanju najčešće: žensko poimanje osobnih ograničenja i društveno naučene norme ponašanja, ali i sama ženska priroda. Žene su osobe kojima nedostaje samopouzdanja i u svakoj prilici sebe preispituju. Predstavljaju radije tim, no sebe osobno, biraju asertivnost, a ne agresivnost, pauze za rađanje i skrb oko djece koje su uzimale za radnog vijeka tkz. „rupe“ u zaposlenju kako bi iskoristile Zakonom propisani porodiljni dopust ili njegovali stariju osobu, okreće se protiv njih.
Osim toga postoje i uvjerenja poput da žene moraju/trebaju raditi više, jače, bolje kako bi bile priznate i promovirane. Žene sebe ocjenjuju realno, ali i poduzimaju manje rizika kako bi ostvarile novu poslovnu priliku, često puta misleći da nisu potpuno kvalificirane.

Žene nisu jednako dobro umrežene kao muškarci. Poznat nam je mentalitet regije gdje će nemalo puta muško društvo otići na ručak i dogovarati posao, dok je žena u takvim događajima nepoznanica.

Ono što vođe suvremenog vremena mogu i moraju promijeniti jest da zapošljavaju i promoviraju raznolikost, da jednako pristupaju bitnim zadacima svim članovima tima, da uvedu mentorstva za ženske talente, omoguće im tu dozu fleksibilnosti koje će one itekako savjesno vrednovati i radom vratiti, te da im daju podršku u planiranju karijera.

Žene što nam je činiti?

Prije svega podići svijest o vlastitoj vrijednosti, prestati sebe umanjivati i raditi na jačanju osobne snage i zasluženog vrednovanja na radnom mjestu.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp