Što napraviti protiv onih koje “smeta” naš uspjeh u poduzetništvu i koji bi radije da propadnemo?

„Poduzetništvo je stil života u kojem je ideja ključ, ali samo upornost i entuzijazam otvaraju vrata uspjeha. Ako plan A ne upali, zapamtite da abeceda ima još 29 slova.

Nepoznati autor

Ne voljeti, pa na žalost čak i mrziti one koji su uspješniji od nas, u ljudskoj je prirodi, ali se često čini da je poprilično izaženo baš na prostorima jugoistočne Europe, posebice u Hrvatskoj. "Zločesti" ljudi mogu se naći posvuda, ali su posebice pogubni u poduzetništvu jer se poput mentalnih parazita lijepe na nas, sa željom da im se u provaliji neuspjeha pridružimo kako bi opravdali svoje poslovno, ali i životno beskičmenjaštvo.

"Zločestima" je lakše svoj neuspijeh opravdati tako da su i ljudi koji ih okružuju također neuspješni.

Stoga je prvi korak na pobjedi protiv ljudi koji nam žele neuspijeh i nerijetko našu propast, upravo stil naših života ispunjen samopouzdanjem i odvažnošću, bez obzira što oni "zločesti" oko nas mislili i radili.

Jedan iznimn primjer nepokolebljivosti na putu prema ostvarenju životnog cilja koji bi svakome trebao biti pred očima, ako ikada skrene pogled sa svoga cilja, izgradila je Wilma Rudolf, poznatija i kao Crna gazela, iznimna atletičarka koja je postavila gotovo nadnaravne granice ljudske upornosti u želji za ostvarenjem cilja, bez obzira na uvijete u kojima ih je ostvarivala i ljude koji su je vukli natrag govoreći joj da ne može i neće uspjeti.

Wilma Rudolf (Clarksville, SAD, 23. lipnja 1940. - Brentwood, SAD, 12. studenog 1994.) rođena je u siromašnoj obitelji koja je brojila čak 22 djece, a postala je sinonim za izniman uspjeh u sportu.  U djetinjstvu je bolovala od dječje paralize, a prohodala je tek s 12 godina. Bolesti unatoč, imala je cijelo svoje odrastanje veliku želju natjecati se u atletici. Iako ju je bolest (pre)često sputavala, tijekom školovanja je bila uspješna u školskoj košarci, znatno prije negoli je počela karijeru kao atletičarka. Kada je napunila 16 godina, zahvaljujući svojoj upornosti, napornom 19 radu i treninzima, postala je članica štafete SAD koja je na Olimpijskim igrama u australskom Melbourneu 1956. godine osvojila brončanu medalju. Četiri godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Rimu, Wilma Rudolf potpuno je dominirala ženskom atletikom. U talijanskoj prijestolnici osvojila je tri olimpijska zlata, dva pojedinačna te jedno trčeći kao članica američkog tima u štafeti. Od djevojčice kojoj su govorili da će doživotno biti invalid i jedva hodati, nadvladala je svoje granice i postala sinonim za uspjeh, ostavivši traga u povijesti kao trostruka olimpijska pobjednica.

Kako je Wilma Rudolf uspjela ono što nitko, pa i u najoptimističnijim predviđanjima, nije mogao naslutiti?
Vrlo jednostavno – sve počinje i završava s nama. Mi smo kreatori svojih djela, mi pretačemo misli u uspjeh i u uspješne aktivnosti, mi smo ti koji pokrećemo svijet u nama i oko nas. Bez obzira što nam govorili, radili, na koji način nam usporavali naš poduzetnički entuzijazam.

Wilma Rudolf s jedne je strane imala strašnu životnu provaliju koju je stvorila njezina bolest, bolest koja ju je i prije punoljetnosti mogla prikovati za krevet i uskratiti joj sve ljepote života. Boriti se mogla jedino snagom svoje volje i želje da ne poklekne, pa je u tome otišla iznimno daleko dokazujući na što je sve čovjek spreman kada je i voljan.
Dakle, morate istinski željeti uspjeh i glasno to sebi reći, bez oklijevanja, zataškavanja ambicije, osvrtanja na onu staru „što će selo reći!“.

A zatim ponavljati, te pretakati svoju želju, svoju ambiciju u konkretna djela. Normalno, duboko svjesni da uspjeh ne dolazi odmah, da se gradi postupno, da na našem putu prema uspjehu ima bezbroj prepreka, poraza, stranputica.  A posebno onih "zločestih ljudi" koji će  nas pokušati zaustaviti, vraćati natrag, onemogućavati da se razvijamo.

Naša snaga neće ležati u činjenici da idemo naprijed prema svom cilju, koliko u snazi da se ne pokolebamo, počnemo tražiti izgovore za odustajanje, gubiti vjeru u opravdanost naših napora koje ulažemo na putu ostvarenja željenog uspjeha. Jer na taj način jedino slamamo svaku "zloću" koja nas okružuje, te koja nam pokušava "pomrsiti konce" u našim planovima.

Želimo li uspjeh, moramo se ponašati, misliti i djelovati kao pobjednik. Okrenuti prema budućnosti, prema svom cilju, a ne prema onome što nas vraća natrag i usporava.

Također je iz svog poduzetničkog miljea potrebno izbaciti i negativno raspoloženje, pesimističan stav, takozvane „loše emocije“. Oni su iznimni uništavatelji kreativne energije, entuzijazma i volje za kretanjem naprijed, te ukoliko ih posjedujemo - mi postajemo oni "zločesti" koji stalno u drugima vide isprike za vlastiti neuspijeh. Loše emocije, pesimizam i negativizam su odlična podloga koja rađa samo kuknjavu, melankoliju, obeshrabrenje, letargiju i bespredmetnu kritičnost, a svi znamo da se u takvim uvjetima ne rađaju pobjednici. Negativno je samo ogroman izvor gubitka energije koju možete usmjeriti na dosezanje svojih ciljeva, na misiju uspjeha. Što je još gore, negativne emocije mogu ubiti vaše samopouzdanje, roditi niske strasti, nerijetko posijati sjeme mržnje, ljubomore i zavisti. Jer su drugi uspješni, a mi nismo. Jer drugi mogu, a mi ne možemo.

Negativna emocija u nama izrazito je razorna po naš karakter, poput gangrene je. Zato je trebamo što prije eliminirati iz svog poduzetničkog karaktera.

Tajna uspjeha uvijek leži u činjenici da u mnogim izazovima morate višestruko pobijediti sebe da biste uspjeli. Dakle, ako ste sve do sada bili osoba koja se zadovoljavala prosječnim rješenjima i kompromisima, sada ćete postati beskompromisni i spremni samo na najbolje. Ako ste patili od ega i često su vam smetali udarci po njemu, sada ćete, ne samo znati zauzdati ga, nego i zaboraviti na ego u mnogim situacijama.
Sve u životu shvatite kao izazov kojim ćete nadvladati vlastite granice.

Baš kao što je to radila svevremenska Wilma Rudolf na svom putu k uspjehu

Facebooktwitterlinkedin