Ponašati se etično ili “ganjati profit pod svaku cijenu” stalno je pitanje koje lomi poduzetničke odluke

(Ne)postoje li granice preko koje nikada ne bi trebali prelaziti

Bez etičnog poslovanja nema uspješnog poslovanja, stoljetna je nepisana tradicija koje se nastoje držati poduzetnici diljem svijeta, koju su primjenjivali, unatoč brojnim izazovima, kroz povijest, te je prenosili i prenose s koljena na koljeno poduzetničkog poslovanja. Sve do današnjih dana, kada je etičnost u srazu s profitabilnosti na najvišim granicama propitkivanja.

Još je Hamurabijev zakonik, 2100 godina prije Krista nastao u Mezopotamiji, prvi uredio odnos između poduzetnika i klijenata i to tražeći da se u poslovanju poštuje etika i etičan pristup zaradi, prije imperativa profitabilnosti.

Čak 300 zakona ovog velikog povijesnog zbornika propisivalo je moralnost u poslovanju i ispravnost djelovanja kojemu u poduzetništvu profit ne smije biti na prvom mjestu koliko na sam tron poslovne aktivnosti mora zaposjesti odgovornost prema klijentima i kupcima. Posebno poglavlje ovog zakonika definirano je posljedice i kazne za izostanak etike u poslovanju, među prvima za prijevare kupaca, fušeraj u obavljenim radovima ili isporučenim uslugama, kao i prodaju lažnih dobara koja ne odgovaraju istini i vrijednosti koju je očekivao kupac.

- Ako graditelj sagradi kuću, svoj posao ne obavi dobro, pa se kuća sruši, a vlasnik kuće pogine, ima se i graditelj kazniti smrću! - stoji u jednoj od zakonskih odredbi Hamurabijevog zakonika.

Već su, dakle u davnoj povijest čovječanstva, s prvim korijenima poduzetništva, znali koliko je važno etično poslovanje i djelovanje, kojemu na prvom mjestu ne smije biti stjecanje profita pod svaku cijenu, koliko stjecanje profita bez fige u džepu prema onima koji su naši istinski šefovi u poduzetništvu - naši klijenti i kupci.

Koliko o tome brinemo danas?

Poduzetnici (bez obzira kojeg tržišnog kalibra bili) stalno su u dilemi između stjecanja profita i odgovornog, etičnog poslovanja. Poduzetnici su stalno u rascjepu odluka što napraviti uvažavajući etičnost poslovanja s jedne strane, te cost/benefit aspekta po njihove tvrtke s druge strane.

Ove moralne dileme prate svakog poduzetnika od prvog do zadnjeg dana poduzetničkog angažmana. Mnogi će na tom putu "loviti krivine", tražiti rupu u zakonima, nerijetko prevariti kupce i klijente, te u svemu pokušavati pronaći svoj miran san. No, to je rijetko kad isplativo na duge staze te bez razlike - sigurno dođe na naplatu. 

Kako se dovesti u situaciju da etičnost nikada u našem poduzetništvu ne bude dovedena u pitanje?
Prije svega očuvanjem našeg vlastitog "zdravog stava" bez obzira na cijenu, očuvanjem vlastitog integriteta kojega ne može "potkupiti" niti jedna poslovna okolnost stavljajući profit, pod svaku cijenu, na prvo mjesto.

Što to konkretno znači evo u jednom primjeru kojega bi svakog trebao staviti na propitivanje - koliko sam etično "orijentiran" kao osoba i kao poduzetnik.

Poznati američki poslovni časopis objavio je prije nekoliko godina osobno svjedočanstvo uspješnog bankara s Wall Streeta, koji se našao u etičkoj dilemi i u kojoj je postupio, prema vlastitom priznanju, onako kako je naučio kroz godine svog poslovanja i izgradnje vlastitog poimanja etičnosti. Podijelio je svojim svjedočanstvom američku javnost doslovce na dvije strane - one koji su ga razapeli i oni koji su mu davali potporu ističući da bi se ponašali jednako kao i on. I time otvorio Pandorinu kutiju - gdje je granica do koje možemo sebi dopustiti mirnu savjest nesavjesnim ponašanjem.

A što je ovaj bankar napravio?

Nakon godina i godina izgradnje uspješne karijere, poslovno iznimno zahtjevne, stresne i prebukirane obavezama koje nisu dopuštale niti odmor, niti zaborav na radno mjesto, bankar je odlučio iskoristiti svoje pravo na godišnji odmor i otići na dugo željeno penjanje na Himalaje. Bankar je put pomno pripremao, te je želju počeo pretakati u stvarnost. Stigao je u Tibet, okupio ekipu, napose lokalnih penjača koji su ga pratili u misiji, sve to skupo platio i krenuli su.

Na jednoj dionici puta susreli su dio penjača iz Novog Zelanda koji su zamolili da od njih preuzmu tijelo jednog lokalnog žitelja, kojega su zatekli na putu smrznutog, ali još uvijek živog. Čovjek se smrznuo jer nije imao dovoljno tople odjeće na sebi, što ga je dočekalo nespremnog na planini, ali još se mogao spasiti hitnim prebacivanjem u bolnicu. Nepisano je pravilo penjača na planinama, da svatko preuzme dio odgovornosti za one koju stradaju na putu na način da im pomognu kako mogu i koliko žele.

Novozelanđani su smrznutog čovjeka nosili dio puta vraćajući se i sami sa svoje penjačke dionice prema planinskim vrhuncima, u želji spasiti ga, ali su također sada odlučili da dio odgovornosti prepuste i bankaru te njegovoj ekipi.

Bankar je odlučno odbio preuzeti tijelo lokalnog žitelja, kojemu je hitno trebala liječnička pomoć, rekavši da se za put pripremao predugo, da ga previše želi i da ga preskupo košta, da bi zbog nečije neogovornosti sada mijenjao planove. Odbio je preuzetni na sebe odgovornost za stradalog čovjeka i krenuo dalje sa svojom misijom, odradio penjački cilj, vratio se sretan kući i nastavio svoj bankarski posao pun pozitivnih dojmova s Himalaje. 

Svoje impresije odlaskom na penjanje, ali i situaciju koja ga je dovela u etičku dilemu prema smrznutom čovjeku iznio je u poslovnom časopisu bez trunka dvojenja naglašavajući da bi i tada i sada napravio isto - odbio pomoći smrznutom čovjeku. I na taj način pokazao koju vrstu osobno integriteta ima prema etici i pretakanju istoga u djela. Kako u privatnom  tako i u poslovnom životu.

Smanjenje i odstupanje od etičnost u poslu, osim vlastitog integriteta, uvjetuje najčešće smanjenje profitabilnosti, ali i poduzetnička nezasitna želja za zaradom. Dakle vlastito poimanje etike uz poslovne okolnosti najčešće nas guraju na zanemarivanje etičkoga poslovanja i ponašanja. Kad nam loše ide, lovimo se za slamke, pa čak i kada one "koketiraju" s izostankom morala ili pak određeni potezi suprotstavljaju istome. To su potezi koji nam dugoročno nanose štetu, a tek na kratke staze donose ostvarenje određenog cilja. 

U Hrvatskoj, ali i cijeloj jugoistočnoj Europi koja još traži svoj ispravan put u poduzetništvu, ne postoji etični standard, obrazac, regula i sustav koji bi uokvirio ono što već postoji u svijetu pod nazivom - "savjesni kapitalizam" kojeg napredne države tržišne ekonomije već stoljećima razvijaju, njeguju i prije svega provode.

Želi li neki poduzetnik doista "živjeti i poslovati" etično -  ne samo da mora promovirati etičke poslovne standarde nego ih iz dana u dan živjeti u poslovnoj praksi jer će jedino na taj način biti istinski dionik "savjesnog kapitalizma".

U svemu što rade -  svaki vlasnik tvrtke, svaki zaposlenik, ali i poslovni partner unose svoju etičnu matricu i oko sebe grade sustav koji dugoročno osigurava pošteno i etično poslovanje i odnos - prema kupcima, dobavljačima, regulatorima, investitorima, državi.
Vodeći svoje poduzetništvo u skladu sa "savjesnim kapitalizmom",  uz mudro upravljanje tvrtkama koje ne slijede isključivost profita, uz stalnu društvenu odgovornosti, etični poduzetnik u stanju je ovom svijetu podariti najbolje primjere poslovne prakse s performansama koje će se s ponosom prenositi i oblikovati i za nadolazeće naraštaje. 

U nadi da će ih biti svakog dana sve više i u Hrvatskoj.

Facebooktwittergoogle_pluslinkedin