Kafić Gumbek, oaza je dobre zabave zahvaljujući iznimnom poduzetničkom duhu vlasnice Petre Čukelj (24)

Petra Čukelj, vlasnica kafića Gumbek s mlađom sestrom

Nogometno ludilo nastavlja dalje uz EURO, ali do završnice bez hrvatskog sportskog ludila. No, njega je doista obilje bez obzira o kojem se sportu radilo u zagrebačkom kafiću Gumbek, kojega vodi mlada poduzetnica i studentica radne terapije Petra Čukelj (24).  
Rijetko netko tako mlad preuzme kormilo dobro znanog i u tradiciju uronjenog kvartovskog kafića kao što se to odvažila poduzetnica Petra prije četiri godine. Preuzela je egzistencijalnu sudbinu za mlađu sestru i majku, ali i dva zaposlena konobara i njihove obitelji.
Tri obitelji su ovisile o tome hoće li ona uspjeti nastaviti očevu poslovnu misiju.

- U poduzetništvu sam završila kad mi je tata koji je vodio "Gumbek" umro i kada smo mama, sestra i ja ostale same. Tata je do tada 19 godina vodio kafić, a točno na dvadesetu godinu rada, sam ga preuzela ja, uz obilježavanje ne samo mog preuzimanja vođenja kafića nakon toliko godina nego i u spomen na mog tatu čija je sve to  bila ideja - prisjeća se mlada studentica - poduzetnica Petra Čukelj koja se u najtežem trenutku svoga života nije libila prihvatiti teške i odgovorne poslovne zadaće. I što je najvažnije nije pokleknula, iako ju je život (pre)mladu stavio pred (pre)veliki izazov.

- Borila sam se i rukama i nogama da opstanemo, da krenemo tatinim stopama, da ne pokleknem, iako je iskustva bilo nikakvog ili sasvim malo i nedovoljno za brojne izazove koji su me pratili neumorno u ove četiri godine. Najviše gumbek1sam problema imala s birokracijom - kad god dođeš negdje svugdje različita mišljenja i informacije o istoj stvari, pa ne znaš kako postupati, kako svoj posao voditi, po čemu se ravnati. Sto birokrata - sto tumačenja i mišljenja, bila sam jako zbunjena - komentira Petra Čukelj, prozivajući poduzetničku situaciju u kojoj je puno toga morala odraditi "na svoju ruku."

Ali ne skriva zadovoljstvo jer je uspjela, i to na skepsu mnogih, najviše zbog svoje mladosti i poduzetničke nezrelosti. 

Danas je Gumbek utočište svih u zagrebačkom kvartu Volovčica, ali prije svega zaljubljenika u sport, bez obzira radilo se o nogometu, košarci, hokeju na travi ... bitan je samo navijački entuzijazam i želja za ugodno provedenim vremenom u kafiću, uz praćenje sporta. navijacice-gumbek

- U ovom je poslu najljepše što si sam svoj gazda i svoje ideje možeš realizirati, što redovito nije običaj kad si samo zaposlenik kod drugoga. Postavljaš si poslovne izazove, pa i kad ne uspiješ ipak je sve u tvojoj "režiji" i što možeš biti svoj. Ali s druge strane posao u kafiću, posebice poput našega koji je uvijek rado posjećen i ima prijateljsku atmosferu, donosi i cjelodnevni rad, manjak slobodnog vremena, raspored posvećen poslu - no to je misija koju sam odabrala i ne kajem se - iskrena je mlada zagrebačka poduzetnica ne bojeći se izazova koji stoje pred njom.

Gumbek je u jutarnjim satima omiljeno mjesto kavopija, koji uz topli, crni napitak započinju dan, oko popodneva u njega dolaze svi željni opuštanja i razbibrige, dok je pred večer stjecište svih koji žele provesti vrijeme na otvorenom u druženju i zanimljivoj priči. Obavezno uz sport, koji je imperativ tema Gumbeka.

U blizini kafića je Tehnička škola Ruder Bošković i Srednja grafička škola, pa su cijele generacije učenika pisale i pišu zadaće u Gumbeku, pripremaju se za testove, razmjenjuju prve poljupce, došaptavaju se i rađaju nova prijateljstva...

- Stvorili smo pravu obiteljsku atmosferu, radujemo se svim životnim uspjesima, često slavimo skupa i rođendane, gumbekrazličite uspjehe, dijelimo životne radosti i tuge, postali smo mjesto gdje  se naši gosti osjećaju dobro došli bez obzira što ih prati u životu. Nekadašnji učenici koji su čak i prije deset godina kod nas ispijali kave prije nastave, bez obzira gdje sada žive - redovito nam navrate po pozdrav barem i sjećanje gdje su provodili mladost - otkriva vlasnica kafića Gubek.

U kafiću nema loših navijačkih navika, već samo posebne navijačke atmosfere u kojoj simpatije osvajaju uvijek oni slabiji, prate se svi sportovi, gotovo sve reprezentacije i naravno u sportski "nastrojenom kafiću" - sportski duh je prvo čime se trebate naoružati. 

 

 

 

Facebooktwittergoogle_pluslinkedin